Kondak 1
Zaštitnika i ukrasitelja pustinje proslavimo, verni, božanskim pesmama, kao Anđelima ravnog i istinitog prijatelja Hristovog, bogomudrog i božanstvenog Paisija, božanski ponos monaha i isposnika, njemu kličući:
☞ Praznuje se 19. juna (02. jula) · čita se za oproštaj umrlima bez pokajanja
Na ovoj stranici nalazi se ceo Akatist prepodobnom Paisiju Velikom, uređen u fliplike prikazu radi lakšeg čitanja na desktopu i telefonu.
Zaštitnika i ukrasitelja pustinje proslavimo, verni, božanskim pesmama, kao Anđelima ravnog i istinitog prijatelja Hristovog, bogomudrog i božanstvenog Paisija, božanski ponos monaha i isposnika, njemu kličući:
Po življenju pokazao si se, Paisije, anđeo među ljudima i smrtnik među Anđelima; jer život tvoj beše anđeoski i kraj tvoj pun svetosti. Stoga radosni ovako tebi kličemo:
Videći te Pamvo kao bogonosnog, sveti oče, ukrasi te božanskim likom; njegovim zapovestima povinujući se, sebe si uzdigao, Paisije; zato si sa čežnjom klicao Vladici, blaženi:
Aliluja!
Imajući ispravno znanje, dobri mladić napredovaše u božanskom podvigu; posle usnuća starca njegovog još više se podvizavaše. Stoga pobožno kličemo:
Sila Svevišnjega po svemu te je snažila i čudesnim svima pokazala, jer vođen Anđelom u unutrašnjost pustinjske zemlje, prepodobni, umnožio si talante koji su ti dati, Svevišnjem kličući:
Aliluja!
Imajući božansku revnost, srcem si se, Paisije Veliki, često visoko uzdizao, i kao plodna zemlja plod donosio. Zbog toga čuj ove pohvale:
Od detinjstva odbacivši zanose uzaludne, sjedinio si se s Anđelima, Paisije; i pokazavši sebe sveštenom riznicom Trojice, svепреподобni, i domom božanske blagodati, pojao si sa njima pesmu:
Aliluja!
Mnoštvo ljudi, čuvši za tvoj ugled, hitilo je k tebi da te vidi; ali prepredeni zlobnik, poslavši k tebi zlatonosnog gospodara, bi postiđen tvojom mudrošću. Zato ti kličemo:
Čudo nad čudima otkri se mudrom Paisiju, svetlu velikih svetila; jer čovekoljubivi Gospod, sišav sa neba, javi mu se, i davši mu mir, podstače ga da kliče:
Aliluja!
Videše egipatska deca da si smrtnik među smrtnicima i da na zemlji za dobro ljudi živiš, a čuvši da je tvoje učenje, Paisije, savršenije od onog što su od Mojsija čuli, slaveći Boga klicahu:
Postavši propovednik pokajanja, sve si uverio čudima i isposničkim trudom, Paisije; jer u velikim razmacima jedući i pričešćem se hraneći, klicao si Bogu:
Aliluja!
Sijajući u pustinji kao drugo sunce, oterao si oblake zabluda, a čineći mnoštvo isceljenja i demone izgoneći, mnogo si slavljen bio, Paisije, zato slušaš od svih:
Ostavši u bdenju i velikom gladovanju, Paisije se neprekidnom molitvom sjedinio sa Hristom Bogom, Koga je mnogo puta video i primio; te Duhom Svetim ukrašen, vapio je iz duše Gospodu:
Aliluja!
Širinu pustinje učinio si novim gradom, ravnoanđelni, Paisije blaženi; jer nju si uredio kao Novi Jerusalim i, kao Mojsije i Ilija na Sinaju i Karmilu, u njoj si obitavao slušajući:
Zaista je neobično sve u tvome životu, Paisije, služitelju Hrista moga: duhovnost, molitve, proricanja, duševna ushićenja i vizije, post i čuda, u kojima radujući se kličeš:
Aliluja!
Sav začuđen izgledaše car Konstantin kada te je s neba posetio; on, prezrevši sebe, veoma hvaljaše monahe, jer imaju smelost pred Gospodom, a tebi klicaše:
Obogaćen svakom blagodaću od Boga, udostojio si se časti znamenitih Prepodobnih; i svima postavši sve, delima i rečima sve si nadmašio, i nisi posustao, Paisije, klicati Bogu neprestano:
Aliluja!
U pustinji si se pokazao besednikom božanske mudrosti, Paisije, i pun čuda, jer um tvoj beše ispunjen svetlošću; srce tvoje bilo ti je hram Božiji; čula si sačuvao čista, zato slušaš:
Gospod, hoteći da spase sve monahe koji u tebi uzdanicu imaju, oče, posla sa neba Anđela čuvara da ih čuva kako dolikuje, da čine bogougodna dela i da sa tobom pevaju Gospodu:
Aliluja!
Postavši branik pobožnosti, božanstveni oče, smrću si slavu stekao; tebe, najmlađeg od sedmorice braće, Bog izabra da proslaviš ime Njegovo i da privlačiš vernike da ti kliču:
Sva hvala pripada tebi, slavnom Paisiju, koji si spasao mnoge od zablude; zato je Hristos, pojavivši se kod tebe kao čovek, i ugošćen od tebe bio, i noge si Mu oprao, slušajući:
Aliluja!
Pojavio si se kao druga svetlost, velikom svetlošću sve osvetljavajući, Paisije; zato zastupi, mudri, pred Bogom one koji te štuju i tvoje ime nose, da se izbave iz nevolje i tuge – one koji toplo vapiju:
Udostojio si se, bogonosni, najveće blagodati, pokazavši se zaštitnikom i izbaviteljem od strahota, Paisije mudri, jer sve možeš da učiniš kod Hrista blagodaću onih koji smelo kliču Njemu:
Aliluja!
Sada sa Anđelima pevaš kao nekada sa ljudima, na nebu kao na zemlji, bogonosni, trisvetu pesmu Bogu, Koga uvek moli i za nas što te prizivamo, sveslavni, i kličemo ti:
O, oče Paisije, krasoto podvižnika, voljeni Hrista Boga, kao što je Jovan među učenicima tako si ti od svih isposnika postao Hristu najdraži; moli da budu voljeni od Njega oni koji Mu kliču:
Aliluja!
(Ovaj Kondak se čita triput, a onda Ikos 1. i Kondak 1.)
Ikos 1 (ponavljanje)
Po življenju pokazao si se, Paisije, anđeo među ljudima i smrtnik među Anđelima; jer život tvoj beše anđeoski.
Kondak 1 (ponavljanje)
Zaštitnika i ukrasitelja pustinje proslavimo, verni, božanskim pesmama, kao Anđelima ravnog i istinitog prijatelja Hristovog, bogomudrog i božanstvenog Paisija.
Akatist prepodobnom Pajsiju Velikom čita se kao molitveno obraćanje velikom podvižniku i svetitelju, poznatom po svom smirenju, molitvi i duhovnoj mudrosti. Sveti Pajsije Veliki u pravoslavlju se poštuje kao primer monaškog života, tišine i potpune predanosti Bogu.
Čitaj Akatist prepodobnom Pajsiju Velikom kroz pregledan prikaz kondaka, ikosa i završne molitve, što omogućava lakše i sabranije čitanje celog teksta.
Akatist Svetom Pajsiju posebno ističe njegov život kao primer smirenja, molitve i odricanja od sveta radi Boga. Kroz ovaj akatist verni se podsećaju na značaj unutrašnjeg mira i duhovnog života.
U tekstu akatista Sveti Pajsije se proslavlja kao podvižnik, učitelj i zastupnik vernih. Zato se ovaj akatist često čita kada verni traže mir u duši, duhovno usmerenje, snagu u veri i pomoć u iskušenjima.
Sveti Pajsije Veliki bio je monah i veliki podvižnik koji je živeo u 4. veku. Veći deo života proveo je u pustinji, u molitvi i podvizima.
Poznat je po svojoj duhovnoj snazi, smirenju i daru rasuđivanja. Njegov život bio je primer potpune predanosti Bogu.
U pravoslavlju se poštuje kao veliki podvižnik, monah i duhovni učitelj.
Verni čitaju Akatist Svetom Pajsiju u raznim prilikama, a naročito:
Ovaj akatist može se čitati svakodnevno ili po potrebi, sa verom i smirenjem.
Akatist Svetom Pajsiju Velikom ima poseban značaj jer podseća vernike na snagu molitve, smirenja i duhovnog života.
Kroz ovaj akatist verni se uče:
Zato se ovaj akatist često čita kada čovek traži mir, tišinu i duhovno vođstvo.
Pored akatista, verni često čitaju i molitvu Svetom Pajsiju Velikom, moleći ga da bude njihov zastupnik pred Bogom i učitelj na duhovnom putu.
U toj molitvi traži se mir, snaga i pomoć u duhovnim borbama. Sveti Pajsije smatra se snažnim pomoćnikom svima koji žele da se približe Bogu i žive u miru.