Manastir Radošin a crkvom Svete Bogorodice

Manastir Radošin, smešten u istoimenom selu, 17 km od Svilajnca, izgrađen je u srednjem veku. Njegov tačan datum nastanka i ktitor nisu poznati. Prema predanju, manastir je zadužbina Visokog Stefana ili njegove sestre Rade. Tokom Drugog svetskog rata, manastir je obnovljen 1942. godine. Danas je aktivan ženski manastir kojim upravljaju monahinje.

Manastir Radošin – Istorija, Znamenitosti i Bitne Informacije

Skriven u dolini pored Velike Morave, svega 17 kilometara od Svijaljnca, u istoimenom selu Radošin, nalazi se istoimeni ženski manastir – Manastir Radošin. Iako danas ne slovi za veliko turističko odredište, ovaj manastir nosi u sebi bogatu istoriju, tajanstvena predanja, duhovnu snagu i upečatljive priče o veri, požrtvovanosti i obnovi iz pepela.

Geografski i duhovni kontekst

Manastir Radošin pripada Eparhiji braničevskoj i deo je grupe od šest manastira rasutih duž reke u području Donje Resave. Tu se nalaze i manastiri Miљkov, Dobroševo, Zlatenac, Tomić i Jaković. Svi ovi manastiri karakterišu se nepoznatom tačnom godinom osnivanja i nepoznatim ktitorima, što doprinosi njihovoj mističnosti. Iako su istoričari pokušavali da pronađu precizne podatke, većina informacija potiče iz narodnih predanja.

Manastir se nalazi pri dnu sela Radošin, na mestu gde se padine brda spuštaju ka reci. Upravo ta lokacija daje osećaj mira, izolacije i duhovne povezanosti sa prirodom i Bogom.

Istorijski tragovi i predanja o manastiru Radošin

Iako se ne zna sa sigurnošću kada je manastir izgrađen, usmena predanja i arheološki ostaci upućuju na to da potiče iz XIV veka. Jedna legenda kaže da je manastir podigao vojvoda Radoslav Mihaljević, službenik despota iz srednjeg veka. Drugo predanje pominje Visokog Stefana kao ktitora, dok treće tvrdi da je manastir podigla žena po imenu Rada, sestra braće Miljka, Zlatka, Tomina, Jakova i Tutina – imena koja se javljaju i kao nazivi obližnjih sela i manastira.

Još jedno predanje govori o braći Milošu i Radošu, koji su bežali pred Turcima. Miloš se nastanio na levoj obali reke, a Radoš na desnoj, gde je kasnije nastalo selo Radošin.

Postoje i ostaci srednjovekovnog grada u okolini, koji dodatno potvrđuju da je ovo područje bilo duhovno i strateški značajno još od davnina. Arheološka istraživanja ukazuju na to da je nekadašnja crkva bila bogato ukrašena i impozantnih dimenzija. Zvonik manastira navodno je imao zvona od zlata čiji se zvuk čuo kilometrima unaokolo.

Obnova u vreme rata – čudo u vihoru Drugog svetskog rata

Najneobičniji deo istorije manastira Radošin je obnova koja je započeta usred Drugog svetskog rata, 1942. godine. Dok se ostatak zemlje lomio između četnika i partizana, meštani sela Radošin doneli su jedinstvenu odluku – umesto rata, odlučili su da obnove svoju svetinju. Ovaj čin ne samo da svedoči o mudrosti naroda, već i o snazi vere u najtežim vremenima.

Crkva koja je tada obnovljena bila je posvećena Presvetoj Bogorodici. Nije ostalo mnogo od nekadašnjeg sjaja, ali duh i vera bili su dovoljni da se manastir ponovo podigne iz ruševina.

Duša manastira Radošin – mati Nifmodora i sestrinstvo

Manastir Radošin danas vodi igumanija mati Nifmodora (Miljković), koja se zajedno sa pokojnom sestrom Mitrodom vratila u ovu svetinju 2000. godine. U tom trenutku, na mestu nekadašnje bogomolje stajala je samo oronula crkva, bez osnovnih uslova za život. Hrane nije bilo, krov je prokišnjavao, a ikonostas i freske bili su uništeni.

Bez obzira na to, dve monahinje su odlučno krenule u obnovu. Uz pomoć meštana, sakupljena su sredstva, obnovljen je krov, podignut ikonostas, oslikani zidovi i saniran konak. Početak je bio težak – hranile su se čak i koprivama – ali vera i pomoć lokalnog stanovništva učinile su čuda.

Mati Nifmodora i danas pamti trenutak kada im je prva devojka iz sela donela flašu zejtina za kandilo, a zatim i ostale namirnice. To je bio početak jednog novog poglavlja u životu manastira.

Čudotvorne ikone i relikvije manastira Radošin

Manastir Radošin danas je mesto molitve, isceljenja i duhovnog smirenja. U njegovim zidovima čuvaju se mošti brojnih svetaca: Svetog Georgija, Svetog Prokopija, Svetog Nektarija Eginskog, Svetog Trifuna, Svetog Simeona Mirotočivog i Svete Anastasije. Pored njih, u manastiru se nalazi i veliki broj čudotvornih ikona koje vernici rado posećuju.

Mnoge žene koje nisu mogle da imaju decu dolazile su ovde, molile se Presvetoj Bogorodici i – prema svedočenjima monahinja – bivale uslišene. Manastir je posebno poznat po pomoći koju pruža nerotkinjama, a sama mati Nifmodora kaže da Presveta Bogorodica pomaže “baš kao što majka pomaže detetu koje iskreno moli”.

Uloga u duhovnoj obnovi naroda

Jedan od značajnijih doprinosa manastira Radošin jeste duhovna obnova naroda. U poslednje vreme, sve više mladih posećuje svetinju, a sveštenici u okolnim mestima beleže sve veći broj krštenja, pa čak i među starijim ljudima. Sve više parova se odlučuje na crkvene brakove, shvatajući značaj duhovnog zajedništva i božjeg blagoslova.

Mati Nifmodora, koja je sa samo 12 godina otišla u manastir, zajedno sa sestrom Mitrodorom prošla je kroz brojne prepreke, izbacivanja od strane komunističkih vlasti, selidbe iz manastira u manastir. Ipak, vera i ljubav prema Bogu nisu ih napustile. Kaže da je “mantiju volela više nego da joj je neko poklonio celu Jugoslaviju”.

Infrastrukturna obnova i pristupačnost

U poslednjih nekoliko godina, pokrenuti su radovi na infrastrukturnom uređenju puta koji vodi do manastira. Monahinje su svedočile da je, zahvaljujući poseti tadašnjeg ministra Velje Ilića, obećan asfaltirani put – i to obećanje je ispunjeno. U blizini manastira sada postoji i prostor za parking, čime je omogućena lakša pristupačnost posetiocima.

Unutrašnjost manastirske crkve trenutno se ukrašava freskama, a radovi su u toku. Sve to pokazuje da se Radošin neprestano razvija, zadržavajući autentičan duh prošlosti.

Zaključak: Svetinja koja živi verom naroda

Manastir Radošin nije samo sakralni objekat – on je simbol duhovnog otpora, vere u teškim vremenima i zajedništva koje nadilazi političke podele i istorijske bure. Od srednjovekovnog blaga do ruševina, pa ponovo do svetinje koja okuplja vernike i čuda, Radošin je priča o veri koja nikada ne umire.

U vremenu kada su tradicionalne vrednosti često zaboravljene, manastir Radošin ostaje svetionik duhovnosti i autentične srpske baštine. Vredno je da ga posete ne samo vernici, već i svi oni koji tragaju za istinskim mirom, iskonskom tišinom i smirenjem koje samo ovakva mesta mogu pružiti.