Manastir Rukumija sa crkvom Svetog Nikole

Manastir Rukumija, smešten u selu Bradac na putu Požarevac-Kostolac, podignut je u 14. veku. Prvi pisani pomen potiče iz povelje kneza Lazara. Manastir je više puta rušen, a prvi put ga je obnovio knez Miloš Obrenović 1825. godine. Prema legendi, manastir je podignut na mestu gde je pala nevina ruka Jelice, oklevetane od strane svoje zaove. U crkvi se nalazi grob svetog Martirija Sinaita, a freske su poslednji put restaurirane 1994. godine. Manastir je aktivan, ženski, i o njemu brinu monahinje.

Manastir Rukumija – Istorija, Znamenitosti i Bitne Informacije

Manastir Rukumija, smešten u srcu Banatske nizije, nedaleko od Požarevca, predstavlja jedan od važnijih pravoslavnih manastira u Srbiji. Nalazi se u ataru sela Bradarac, a deo je Braničevske eparhije Srpske pravoslavne crkve. Ovaj manastir je od velikog istorijskog i kulturnog značaja, ne samo zbog svojih religijskih vrednosti, već i zbog bogate istorije koja se prostire kroz vekove. U ovom tekstu ćemo se detaljno baviti istorijom manastira, njegovom arhitekturom, znamenitostima, kao i narodnim legendama koje su vezane za njegov nastanak.

Istorija Manastira Rukumija

Prvi pisani tragovi o manastiru Rukumija datiraju iz 1733. godine, kada je Maxim Ratković, srpski istoričar, pomenuo ovaj manastir u svojim delima. Prema njegovim zapisima, crkva manastira bila je posvećena Svetom Vaznesenju Gospoda Isusa Hrista. Građena je od kamena i imala je kameni svod, dok je krov bio pokriven crepom. Pored oltara i naosa, crkva je imala drvenu pripratu u kojoj su se nalazile mošti svetitelja – Martirija Sinaisita. Ova crkva bila je skromnih dimenzija, sve do Prvog srpskog ustanka, kada je, tokom nasilnog gušenja ustanka od strane Turaka, porušena.

Kroz istoriju, manastir je pretrpeo brojne nevolje, ali i obnovu. Tokom Prvog svetskog rata, kao i kroz druge istorijske turbulencije, manastir Rukumija je ostao uporište duhovnosti i tradicije. Godine 1971. manastir je ponovo doživeo značajnu obnovu, kada je osvežen i restauriran freskopis, čime je zadržan njegov istorijski značaj.

Arhitektura Manastira Rukumija

Danasšnji manastir Rukumija ima jednostavnu, ali izuzetno simboličnu arhitekturu. Crkva manastira je jednobrodna, sa pripratom na zapadnoj strani i polukružnom apsidom na istočnoj strani. Ovaj arhitektonski plan je karakterističan za mnoge pravoslavne crkve, jer simbolizuje vezu između neba i zemlje, između svetog i svakodnevnog sveta.

Pisana dokumentacija govori da je crkvu 1829. godine oslikavao Molar Jaња, dok je savremeni freskopis, koji je obnovljen 1971. godine, delo monaha Nauma Andrića. Freske su urađene u tehnici “al seko”, koja je specifična za pravoslavnu umetnost. Ove freske, iako su pretrpele značajna oštećenja tokom požara 1978. godine, i dalje čine jedan od najlepših religijskih vizuelnih izraza, sa likovima svetaca i prizorima iz Biblije.

Živopis manastira Rukumija obnovljen je 1994. godine, kada je ruski freskopisac Aleksandar Točilov izveo restauraciju. Zahvaljujući njegovom radu, freske su ponovo postale prepoznatljive, a manastir je zadržao svoj duhovni i umetnički značaj u regionu.

Moshiti i Sveta Mesta

Jedan od najvažnijih duhovnih aspekata manastira Rukumija jeste činjenica da u njemu počivaju mošti sv. Martirija Sinaisita. Ovaj svetac je poznat po svom monaškom životu i stradanju na Svetoj Gori. Veruje se da je on bio izuzetno poštovan među vernicima, a njegova moštima se smatraju veoma svetim i blagoslovenim. Zbog toga je manastir Rukumija postao značajna destinacija za verne hodočasnike.

Postanak Manastira i Narodne Legende

Postanak manastira Rukumija povezan je sa narodnom pesmom “Bog nikom dužan ne ostaje”, koja opisuje tragičnu sudbinu sestre Jelice. Prema legendi, Jelica je bila nevino optužena od strane svoje snahe, a njenu smrt su prouzrokovali konji koji su je rastrgli. U mestu gde su pale njene oči, ruke, brada i telo, prema narodnoj predaji, nastali su manastiri, među kojima i manastir Rukumija. Ova pesma i legenda kroz vekove su postale neodvojiv deo istorije manastira, dodatno obogativši njegov duhovni značaj.

Značaj Manastira Rukumija u Savremenom Doba

Danas, manastir Rukumija predstavlja značajnu tačku na duhovnoj i kulturnoj mapi Srbije. Osim što je aktivno sedište Srpske pravoslavne crkve, manastir je i popularno odredište za turiste, te hodočasnike koji dolaze kako bi se pomolili, ali i divili bogatom kulturnom nasleđu. Njegova pozicija u blizini važnih gradova kao što su Požarevac i Kostolac čini ga lako dostupnim posetiocima, što dodatno doprinosi njegovoj važnosti u regionalnom okruženju.

Zaključak

Manastir Rukumija je više od religioznog objekta – to je istorijsko, kulturno i duhovno blago Srbije. Kroz vekove, preživljavao je različite istorijske faze, od izgradnje do razaranja, ali je uvek ostao simbol vere i otpornosti. Njegova arhitektura, freske i legende povezane sa njegovim postankom čine ga ne samo mestom molitve, već i turističkom destinacijom koja pruža uvid u bogatu istoriju i tradiciju ovog kraja. Poseta manastiru Rukumija predstavlja nezaboravno iskustvo koje povezuje prošlost, sadašnjost i duhovnu dimenziju Srbije.