Manastir Tomić sa crkvom Svetog Tome

Manastir Tomić, sa crkvom posvećenom Svetom Tomi, nalazi se u ataru sela Vojske u Resavi. Do njega se dolazi iz Svilajnca, preko Gložana i sela Vojska. Crkva je pravougaone osnove sa oltarskom apsidom na istoku i otvorenom spoljnom pripratom na zapadu. Pretpostavlja se da je izgrađena u vreme vladavine despota Stefana Lazarevića, ali tačno vreme i ktitor nisu poznati. Prvi pisani pomen manastira datira iz 1572. godine iz turskog popisa. Manastir je više puta rušen i obnavljan, a služio je kao parohijska crkva. Danas je manastir aktivan, muški, i o njemu brinu monasi.

Manastir Tomić – Istorija, Znamenitosti i Bitne Informacije

Na pitomim obalama reke Morave, u blizini sela Vojska, nadomak Svijaljnca, krije se jedan od manje poznatih, ali duboko značajnih duhovnih svetionika Srbije – Manastir Tomić, poznat i kao Manastir Svetog Apostola Tome. Ovaj manastir, iako neupadljive spoljašnjosti, krije bogatu i burnu istoriju, koja seže duboko u srednjovekovni period srpske državnosti. Danas predstavlja značajno mesto duhovne obnove, mira i tradicije, a njegovo prisustvo oplemenjuje krajolik Moravske doline.

Gde se nalazi Manastir Tomić?

Manastir je smešten na desnoj obali Velike Morave, u opštini Svilajnac, u ataru sela Vojska. Pripada kompleksu manastira poznatom kao Moravska ili Resavska Sveta Gora, čineći drugi manastir nizvodno duž toka reke. Svojim položajem u senci šumskih krošnji i tik uz reku, manastir odiše spokojem i duhovnim spokojstvom koje privlači i vernike i zaljubljenike u istoriju i prirodu.

Poreklo i misterija osnivanja

Kao što je slučaj sa mnogim srednjovekovnim manastirima u Srbiji, tačan datum osnivanja Manastira Tomić nije poznat. Ne postoji sačuvana ktitorska povelja, natpis, niti ikakvi zapisi koji bi nam precizno otkrili kada je manastir podignut i ko mu je bio ktitor. Ipak, istorijski kontekst i stil gradnje navode stručnjake na zaključak da je podignut u periodu vladavine despota Stefana Lazarevića, verovatno krajem 14. ili početkom 15. veka.

Taj period je obeležen stvaranjem novog sloja srpske vlastele, koja je sledila despota u podizanju verskih zadužbina. Veruje se da je jedan od takvih velmoža bio ktitor manastira, iako mu ime ostaje nepoznato.

Prvi pisani trag – turski tеfter iz 1467. godine

Najstariji poznati pisani trag o Manastiru Tomić potiče iz turskog popisnog dokumenta – takozvanog “Teftera Braničevskog subašiluka” iz 1467. godine. U njemu se manastir pominje pod imenom “Idin”, što se verovatno može pripisati grešci turskog pisara koji je pogrešno zabeležio “Vavedenje” ili neki sličan naziv. U dokumentu se takođe vidi da je manastir tada bio vrlo siromašan – plaćao je porez od svega 20 akči. Prema ovom podatku, jasno je da u to vreme manastir nije imao veće prihode, a u njemu je živeo tek jedan monah.

Obnove kroz vekove – istrajnost naroda i vere

Manastir Tomić je tokom svoje istorije više puta rušen i obnavljan, ali je uvek ostajao na istom mestu, na starim temeljima, što svedoči o dubokom poštovanju prema svetinji. Prva poznata obnova zabeležena je 1840. godine, kada je u oslobođenoj Srbiji na temeljima stare crkve podignuta nova, skromna crkva od drveta, pokrivena lубовом korom. Međutim, već dve decenije kasnije, 1860. godine, ova drvena crkva je zamenjena zidanim hramom od kamena.

Nova faza obnove usledila je 1922. godine, kada je crkva ozidana u formi jednobrodne bazilike, sa skromnom oltarskom apsidom i krovom na dve vode, bez kupole. Crkva je tada bila dugačka 10 metara, široka 5 metara i visoka oko 7 metara, sa jednostavnom unutrašnjošću bez fresaka.

Jedan zanimljiv detalj jeste natpis na kamenom stubu svetog prestola, koji ukazuje da je crkva možda osvećena 1912. godine, što bi značilo da su neki oblici bogosluženja postojali i pre velike obnove iz 1922.

Uloga manastira Tomić u lokalnoj zajednici

Iako je manastir od svog nastanka bio muški manastir pustinjačkog tipa, sa samo jednim ili malobrojnim monasima, kroz istoriju je često imao i parohijsku funkciju. Služila je crkva i kao versko uporište za meštane sela Vojska i Rajkinac. Upravo su meštani, u više navrata, sopstvenim sredstvima i trudom obnavljali i održavali crkvu, iako često u vrlo skromnim uslovima.

Požar i nova nada – 2004. godina

Manastir Tomić je pretrpeo veliki požar 2004. godine, što je bio težak udarac za ovo već skromno duhovno središte. Ipak, zahvaljujući veri i požrtvovanosti, usledila je značajna obnova. Danas je manastir aktivan ženski manastir, koji pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve.

Njegova starateljka je igumanija Sergija (Petrović), koja se nalazi na čelu manastira od 2005. godine. Duhovno vođstvo obavlja arhimandrit Nikolaj (Rumenić), čime se osigurava kontinuitet duhovnog života i očuvanje tradicije.

Posvećenost Svetom Apostolu Tomi

Manastirska crkva je posvećena Svetom Apostolu Tomi, poznatom u narodu i kao “Neverni Toma”. Ime manastira – Tomić – ne potiče od imena ktitora, već predstavlja deminutiv imena sveca kojem je crkva posvećena. Ova posveta svecu koji je tražio dokaz vere savršeno odražava i samu prirodu manastira – mesto tišine, sumnje, vere i potvrde duhovne istine.

Manastir Tomić kao deo Resavske Svete Gore

Manastir Tomić je deo šireg kompleksa manastira poznatog kao Resavska Sveta Gora, što dodatno podiže njegov značaj. Ovaj region poznat je po velikom broju svetinja koje su, svaka na svoj način, čuvari srpske pravoslavne baštine. Iako često ostaje u senci poznatijih manastira kao što su Manasija ili Ravanica, Tomić svojom tišinom, istrajnošću i duhovnom snagom zaslužuje svoje mesto među svetinjama koje vredi posetiti.

Zašto posetiti Manastir Tomić?

U današnje vreme, kada brzina i buka svakodnevice guše duh, manastir poput Tomića nudi ono što je mnogima sve potrebnije – mir, tišinu i priliku za duhovno sabranje. Njegov položaj u prirodi, jednostavna arhitektura i istorija preživljavanja kroz vekove čine ga idealnim mestom za sve koji traže povratak iskonskim vrednostima.

Takođe, kao aktivan ženski manastir, Tomić je mesto gde se svakodnevno odvijaju bogosluženja i molitve, što pruža poseban duhovni doživljaj posetiocima.

Zaključak

Manastir Tomić, iako možda naizgled skroman, nosi u sebi veliko bogatstvo duhovnog i istorijskog značaja. Njegova upornost da preživi vekove, uprkos siromaštvu, požarima i zaboravu, čini ga simbolom srpske istrajnosti i vere. Bilo da ste vernik, putnik, istraživač ili zaljubljenik u srpsku istoriju i kulturu, manastir Tomić nudi mnogo više od obične crkvene zgrade – on je priča o veri koja ne umire.