Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana jedna je od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i jedna od najvažnijih nemanjićkih zadužbina na prostoru stare Budimlje. Pripada Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, a manastirski hram posvećen je Svetom velikomučeniku Georgiju.
Manastir je podignut početkom 13. veka kao zadužbina župana Stefana Prvoslava, sina velikog župana Tihomira i sinovca Stefana Nemanje. Gradnja manastira završena je 1213. godine, a već 1219. godine Sveti Sava je u njemu ustanovio Budimljansku episkopiju i ustoličio prvog budimljanskog episkopa Jakova. Zbog toga Đurđevi Stupovi imaju ne samo manastirski, već i izuzetan episkopski i istorijski značaj.
Gde se nalazi manastir Đurđevi Stupovi
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana se nalazi kod Berana, u staroj župi Budimlji, na uzvišenju iznad doline Lima. Podignut je na prostoru koji je u srednjem veku bio jedan od važnih kulturnih i političkih centara srpske države.
Njegov položaj nije slučajan. S jedne strane, manastir je dovoljno izdignut i uočljiv, a sa druge strane uklopljen je u prirodni ambijent Budimlje. Upravo taj spoj prirodnog položaja, istorijskog značaja i crkvene funkcije učinio je da Đurđevi Stupovi vekovima budu jedno od glavnih duhovnih središta ovog kraja.
Osnivanje manastira Đurđevi Stupovi kod Berana i ktitor
Ktitor manastira bio je župan Stefan Prvoslav Nemanjić, sin velikog župana Tihomira, najstarijeg brata Stefana Nemanje. Njegov grob i danas se nalazi unutar manastira, što dodatno potvrđuje značaj ove zadužbine.
Prema dostupnim podacima, gradnja manastira završena je 1213. godine. U natpisu nad ktitorskim grobom pominje se da je Prvoslav bio sin velikog župana Tihomira, sinovac svetog Simeona Nemanje i ktitor ove svetinje.
Zbog toga manastir Đurđevi Stupovi pripadaju najstarijem sloju nemanjićkih crkvenih zadužbina i imaju izuzetno mesto u istoriji srpske srednjovekovne države.
Zašto se manastir zove Đurđevi Stupovi
Naziv Đurđevi Stupovi potiče od reči stupovi, odnosno kula ili pirgova koji su se podizali uz crkve i manastire. Oni su imali više funkcija — kao zvonici, odbrambeni objekti i prepoznatljivi arhitektonski elementi.
Budimljanski manastirski hram bio je upravo po tim stupovima posebno poznat, pa se taj naziv vremenom ustalio i ostao u imenu manastira.
Sveti Sava i Budimljanska episkopija
Jedan od najvažnijih događaja u istoriji manastira jeste 1219. godina, kada je Sveti Sava, posle dobijanja autokefalnosti Srpske crkve, u Đurđevim Stupovima ustanovio Budimljansku episkopiju.
Tada je u ovom hramu ustoličen prvi budimljanski episkop Jakov. Time manastir nije ostao samo ktitorska zadužbina jednog velikaša, već je postao i episkopsko sedište, odnosno važan centar organizovanog crkvenog života na ovom prostoru.
Kasnije, posle uzdizanja Srpske crkve na rang patrijaršije 1346. godine, budimljanski episkopi dobili su počasni naslov mitropolita, što dodatno potvrđuje visok crkveni značaj ove svetinje.
Arhitektura manastirske crkve
Crkva manastira Đurđevi Stupovi pripada srednjovekovnoj graditeljskoj tradiciji koja se razvijala na prostoru Raške i Primorja. U osnovi je jednobrodna građevina sa glavnim ulazom na zapadnoj strani i polukružnom apsidom na istoku.
Posebno je značajno da se u kompleksu manastira uočavaju tri građevinske faze. Prvobitna crkva i prva priprata podignute su u prvoj polovini 13. veka, dok je tačno vreme nastanka kasnijih dogradnji ostalo nepoznato.
Manastirski hram je karakterističan po:
-
bazilikalnom tipu
-
nišama u unutrašnjim bočnim zidovima
-
pojačavajućim lukovima i pilarima
-
kupoli bez izraženog visokog postolja
-
priprati flankiranoj kulama.
Spoljašnje površine zidova zidane su od kamenih kvadera, raspoređenih u vodoravne redove, uz smenjivanje tamnije sige i svetlijeg kamena, što ukazuje na želju da se ostvari efekat polihromije.
Živopis i ostaci fresaka
Iako je manastir Đurđevi Stupovi kod Berana kroz vekove mnogo puta stradao, u njemu su sačuvani delovi starog živopisa. Po novijim istraživanjima, spoljna priprata je živopisana u vreme cara Dušana, dok ostaci fresaka u oltaru potiču još iz nemańićkog doba.
Stari opisi govore da su freske teško oštećene. Pominje se da su turski topdžije vežbali na manastiru, a kasnije su i austrougarski vojnici tokom Prvog svetskog rata pretvorili hram u konjušnicu, kuhinju i spavaonicu, što je dodatno uništilo ono što je preostalo od starog slikarstva.
Ipak, i ti fragmenti danas svedoče o velikom umetničkom sloju ove svetinje i o nekadašnjem bogatstvu njenog živopisa.
Manastir kao crkveno i narodno središte
Manastir Đurđevi Stupovi nisu bili samo arhijerejsko sedište, već i jedan od najvažnijih duhovnih, kulturnih i narodnih oslonaca čitavog budimljanskog i vasojevićkog kraja.
U tekstovima koje si dao jasno se vidi da je ovaj manastir bio:
-
središte Budimljanske eparhije
-
mesto očuvanja nacionalne svesti
-
oslonac crkvenog i kulturnog života
-
mesto sabora, dogovora i narodnog okupljanja.
U srednjovekovnoj Budimlji gotovo da nije bilo sela bez crkve, a upravo su Đurđevi Stupovi bili glavni duhovni stub tog prostora.
Pet velikih stradanja manastira Đurđevi Stupovi kod Berana
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana je kroz istoriju više puta pljačkan, spaljivan i razaran. Prema dostupnim podacima, od 18. do 20. veka Turci su ga pet puta pljačkali i palili:
-
1738. godine
-
1825. godine
-
1862. godine
-
1875. godine
-
1912. godine.
Zbog toga je u narodu ostao poznat i kao „manastir mučenik“.
Uprkos tolikim razaranjima, manastir je svaki put obnavljan. Njegova trajnost i obnavljanje kroz vekove jedno su od najjačih svedočanstava koliko je bio važan narodu ovog kraja.
Odbrana manastira i narodna upornost
Posebno mesto u istoriji manastira zauzima događaj iz 1875. godine, kada je narod odlučio da po svaku cenu brani svetinju. Prema predanju i zapisima, grupa uglednih ljudi i branioca zatvorila se u manastir решena da ga ili odbrani ili izgori u njemu.
U tom događaju posebno se pominje pop Maksim Popović, koji je branioce ispovedio i pričestio pred moguću pogibiju. Ovaj prizor je ostao duboko urezan u narodnom pamćenju i pokazuje koliko je manastir bio poistovećen sa verom, obrazom i opstankom naroda.
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana je tada odbranjen, ali je kasnije opet stradao.
Istaknute ličnosti manastira Đurđevi Stupovi kod Berana
Među najznačajnijim ličnostima vezanim za ovu svetinju posebno se izdvajaju iguman Nićifor i iguman Mojsije Zečević, koji je bio duhovni vođa Vasojevića u borbi protiv Turaka.
Kroz istoriju manastira smenjivao se niz igumana i arhimandrita, među kojima se pominju:
-
Mojsije Zečević
-
Nikodim Zečević
-
Josif Lekić
-
Gerasim Zečević
-
Danilo Radulović
-
Prokopije Veković
-
Rafаilo i Melhisedek Đurović
-
Joanikije Mićović
-
Danilo Trpčevski.
Njihova imena pokazuju kontinuitet manastirskog života i značaj koji je ova svetinja imala u različitim istorijskim epohama.
Obnova manastira i 20. vek
Posle brojnih stradanja, manastir je ponovo obnavljan. Veća obnova izvršena je 1925. godine, a 1927. godine urađen je novi ikonostas koji je poklonio iguman Josif Lekić.
Ni 20. vek nije bio miran za ovu svetinju. Posle Drugog svetskog rata manastir je, kao i mnoga druga svetilišta, delio sudbinu crkvenih objekata pod novim vlastima, ali je ipak opstao i sačuvao svoju duhovnu ulogu.
Obnova episkopskog sedišta 2001. godine
Veliki trenutak u novijoj istoriji manastira dogodio se maja 2001. godine, kada je odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve obnovljena Eparhija budimljansko-nikšićka, a Đurđevi Stupovi ponovo postali episkopsko sedište.
Već 4. maja 2002. godine u manastiru je ustoličen Joanikije Mićović kao episkop budimljansko-nikšićki.
Ovim činom manastir Đurđevi Stupovi kod Berana je ponovo dobio onu crkvenu ulogu koju je imao još od vremena Svetog Save.
Jubilej osam vekova postojanja
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana je avgusta 2013. godine svečano obeležio 800 godina postojanja. Održana je svečana akademija, a zatim i liturgijsko slavlje.
Ovaj jubilej nije bio samo podsećanje na datum osnivanja, već i potvrda da je manastir Đurđevi Stupovi vekovima uspevao da opstane uprkos rušenjima, pljačkama i istorijskim lomovima.
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana danas
Danas su Đurđevi Stupovi sedište Eparhije budimljansko-nikšićke. Po svom ustrojstvu to je muški opštežiteljni manastir, a nastojatelj je arhimandrit Danilo Trpčevski.
Manastir danas ima višestruki značaj:
-
kao stara nemanjićka zadužbina
-
kao obnovljeno episkopsko sedište
-
kao duhovni centar Berana i šireg kraja
-
kao spomenik kulture i istorije
-
kao mesto sabiranja vernog naroda.
Zbog svega toga on nije samo lokalna svetinja, već jedna od ključnih tačaka crkvenog i istorijskog identiteta severoistočne Crne Gore.
Zaključak
Manastir Đurđevi Stupovi kod Berana spada među najvažnije srednjovekovne manastire Srpske pravoslavne crkve na prostoru Crne Gore. Podignut kao zadužbina Stefana Prvoslava početkom 13. veka, već od vremena Svetog Save postao je episkopsko središte i duhovni oslonac Budimlje.
Kroz vekove je više puta razaran, pljačkan i paljen, ali je svaki put obnavljan. Njegova istorija je istorija istrajnosti, vere i narodne odanosti. Danas, kao sedište Eparhije budimljansko-nikšićke, Đurđevi Stupovi ostaju jedna od najvažnijih i najsvetlijih svetinja ovog dela srpskog pravoslavnog prostora.