Manastir Župa Nikšićka
Manastir Župa Nikšićka je ženski manastir Eparhije budimljansko-nikšićke Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se u mestu Župa Nikšićka, kod Nikšića, na levoj obali reke Gračanice, između sela Jugovići i Liverovići. Manastirski hram posvećen je Svetom apostolu i jevanđelisti Luki.
Ova svetinja ima dugu i slojevitu istoriju. U narodnom predanju vezuje se za 13. vek i nemanjićko doba, dok se obnova i život manastira kroz kasnije vekove mogu pratiti kroz brojne istorijske događaje, rušenja, obnove i stradanja. Manastir je vekovima bio duhovni, kulturni i narodni centar Župe i šireg nikšićkog kraja.
Gde se nalazi manastir Župa Nikšićka
Manastir se nalazi u živopisnoj Nikšićkoj Župi, na levoj obali reke Gračanice, ispod Vodičkog vrha i Kablenе Glavice. Smešten je u prostoru koji je od davnina bio važan za život lokalnog stanovništva, pa je i sam manastir postao prirodno središte okupljanja naroda ovog kraja.
Njegov položaj nije važan samo geografski. Župski manastir je vekovima bio mesto sabora, dogovora, skloništa i molitve, pa je njegov značaj odavno prevazišao granice jednog sela ili jedne parohije.
Nastanak manastira Župa Nikšićka i narodno predanje
Po narodnom predanju, manastir je osnovala unuka Vukana Nemanjića u 13. veku. U drugim predanjima navodi se da je svetinja podignuta trudom naroda ili da je obnavljana više puta, što pokazuje da je njeno poreklo veoma staro, ali da se kroz vekove sačuvalo više verzija o njenom nastanku.
U jednoj tradiciji pominje se i da je manastir prvobitno podigla kćerka Stefana Prvovenčanog, odnosno unuka Vukana, oko 1253. godine. To je u skladu sa širim predanjem da je svetinja nastala u nemanjićkom vremenu i da je od samog početka bila važan duhovni oslonac naroda Župe.
Zato se za Župski manastir najprirodnije može reći da je stara svetinja nemanjićkog kruga, čiji je tačan početak teško potpuno utvrditi, ali čija je starina duboko ukorenjena u narodnom pamćenju.
Prvobitna lokacija i rušenje stare crkve
Prema predanju, prvobitni manastir nije se nalazio na današnjem mestu, već na desnoj obali Gračanice, ispod brda Gradine, iznad današnjeg groblja. Narod je verovao da je velika stena, pokrenuta zemljotresom, pala na manastir i porušila ga uoči Kosovskog boja.
U toj sudbini manastira narod je video predznak sopstvene nesreće i propasti srpske države. Takvo tumačenje govori koliko je manastir bio duboko povezan sa kolektivnim pamćenjem i osećanjem istorijske sudbine.
Kasnije je svetinja obnovljena na drugoj strani reke, na mestu gde se i danas nalazi.
Obnova manastira i predanje o Radu Neimaru
Jedno od najpoznatijih predanja vezanih za manastir Župa Nikšićka jeste ono o Radu Neimaru. Po narodnom verovanju, upravo je on bio graditelj obnovljenog manastira. Priča kaže da je tokom zidanja pao sa krova i stradao, a da je potom sahranjen u blizini manastira.
Još 1937. godine pominje se da su posetioci mogli da vide njegov grob, obeležen velikim belim mermernim krstom. Ovo predanje je ostalo veoma snažno u lokalnoj tradiciji i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih motiva vezanih za istoriju manastira.
Bez obzira na to koliko je u ovoj priči teško odvojiti istorijsko jezgro od narodnog pesničkog pamćenja, jasno je da je Rade Neimar ostao trajno vezan za identitet ove svetinje.
Manastir Župa Nikšićka kao duhovni i narodni centar
Kao i ostali važni manastiri starohercegovačkog prostora, i manastir Župa Nikšićka bio je mnogo više od mesta bogosluženja. On je vekovima bio:
-
duhovno središte
-
kulturni centar
-
političko i narodno okupljalište
-
mesto zaštite i skloništa u teškim vremenima.
U njemu su se okupljali ljudi iz Župe, Bršna, Ozrinića, Dragovoljića, Trebjese i drugih krajeva oko Nikšića. Ovde su se donosile važne odluke, čuvale dragocenosti i negovala veza sa crkvenim i narodnim životom čitavog kraja.
Stradanja pod Turcima
Manastir Župa Nikšićka je kroz vekove više puta stradao od Turaka. U tekstovima koje si dao posebno se ističe da je bio rušen i pljačkan zato što je predstavljao sklonište hajduka i oslonac naroda.
Jedno od najtežih stradanja vezuje se za 1853. godinu, kada su Turci na Badnji dan napali manastir. Tada se u manastirskom konaku zatvorio vojvoda Mirko Petrović sa svojim vojnicima i pružao otpor turskoj sili. Kada je postalo jasno da je neprijatelj brojniji i da pomoć ne dolazi, branioci su se povukli preko brda ka Ostrogu.
Turci su potom ušli u manastir i do temelja spalili crkvu i konake. Ovaj događaj ostao je duboko upamćen u istoriji Župe.
Obnova u vreme knjaza Nikole
Posle dugog perioda ruševina, manastir je obnovljen u vreme knjaza Nikole, koji ga je 1881. godine podigao za dušu svoga strica, knjaza Danila. Prema dostupnim podacima, ikonostas je urađen 1884. godine.
Ova obnova bila je od velikog značaja jer je manastiru vratila mesto u crkvenom i narodnom životu Župe. U obnovljenoj svetinji nastavio se bogoslužbeni život, a manastir je ponovo postao oslonac lokalne zajednice.
Konak i arhimandrit Nikodim Janjušević
Veliki doprinos razvoju manastira Župa Nikšićka dao je arhimandrit Nikodim Janjušević, koji je 1928. godine podigao konak. On je bio jedna od najvažnijih ličnosti novije istorije ove svetinje.
Njegova sudbina bila je tragična. U julu 1941. godine ubijen je od komunista upravo u konaku manastira, a tom prilikom opljačkane su dragocenosti i lične stvari ubijenog arhimandrita, uključujući i njegova odlikovanja.
Ovaj događaj pokazuje da manastir nije stradao samo u osmansko doba, već i u burnim ideološkim sukobima 20. veka.
Ni Prvi ni Drugi svetski rat nisu zaobišli ovu svetinju. U Prvom svetskom ratu manastir su pljačkali austrougarski vojnici, a u Drugom svetskom ratu odnete su mnoge dragocenosti i stradali su i ljudi povezani sa manastirom.
Posebno mesto u manastirskoj istoriji zauzima sveti Gavrilo Župski, koji je 1942. godine, posle liturgije na Blagovesti, izveden iz crkve, mučen i na kraju živ bačen u jamu. Kasnije je sahranjen u porti manastira, gde njegove mošti i danas počivaju. Njegovo stradanje daje manastiru i dimenziju novomučeničkog svedočanstva.
Posle rata manastir je bio pod stalnim pritiskom i nadzorom. Najteži udar usledio je 1979. godine, kada je manastirski konak dat u zakup hotelijerskom preduzeću i pretvoren u motel. U tom periodu u jednom delu kompleksa odvijao se sasvim neprimeren život za jednu svetinju — pravile su se svadbe, ispraćaji, pilo se i kockalo. Manastirski život tada je bio sveden na minimum.
Obnova monaškog života od 1998. godine
Preporod manastira Župa Nikšićka počeo je marta 1998. godine, kada je iz manastira Ćelije Piperske došla tadašnja igumanija monahinja Efimija (Nikčević) sa još sedam sestara. Od tada se u manastiru postepeno obnavljao pravi monaški i liturgijski život.
Početak nije bio lak. Sestrinstvo je živelo u veoma teškim uslovima, bez dovoljno pomoći, uz povremena isključenja struje i druge pritiske. Ipak, manastir je opstao i postepeno se razvijao.
Za Vaskrs 1999. godine Župa Nikšićka je prvi put posle rata dobila svog paroha, a počela su i sabrana krštenja i obnova crkvenog života u celom kraju.
Obnova konaka i manastirskog kompleksa
Tokom narednih godina urađeno je mnogo na obnovi kompleksa. Krov konaka pokriven je bakrom, adaptirane su kelije, dograđeno je potkrovlje sa novim kelijama, a unutrašnjost konaka je potpuno obnovljena.
Godine 2002. osvećen je paraklis — zimska kapela posvećena Svetom Amfilohiju Ikonijskom. Zamenjene su instalacije, obnovljene trpezarije i gostoprimnica, a kasnije je podignut i novi montažni konak sa dodatnim kelijama, radionicama i pratećim prostorijama.
Porta je popločana kamenom, obnovljena je česma koju je manastiru darovao kralj Aleksandar Karađorđević, a zasnovan je i voćnjak.
Obnova manastirske crkve
Sredinom 2015. godine stekli su se uslovi za ozbiljnu obnovu same manastirske crkve, koja je bila u veoma lošem stanju zbog vlage i blizine Gračanice.
Tom prilikom:
-
očišćeni su spoljašnji zidovi
-
uklonjena je vlaga
-
promenjeni su prozori i vrata
-
urađen je novi kameni pod
-
postavljeno je podno grejanje
-
izrađen je novi ikonostas od belog mermera
-
urađeni su časna trpeza, pevnice i kamena plastika.
Ikone za ikonostas izrađene su u manastiru Svete Jelisavete u Minsku, a zidovi su pripremljeni za budući freskopis.
Žensko sestrinstvo i radionice
Današnje sestrinstvo manastira predstavlja jedan od njegovih najživljih i najprepoznatljivijih delova. U manastiru živi veliki broj sestara koje, pored redovnog bogosluženja, vode i razne radionice.
U manastiru danas rade:
-
ikonopisna radionica
-
keramička radionica
-
kaligrafska radionica
-
radionica za vez i šivenje
-
radionice za ručne radove, brojanice i nakit.
Sestre se bave i preradom lekovitog bilja, voća i povrća, kao i održavanjem manastirskog imanja. Na taj način manastir nije samo mesto molitve, već i prostor rada, stvaralaštva i gostoprimstva.
Dečji hor i rad sa narodom
U manastiru deluje i dečji crkveni hor Svetog apostola Luke, koji vodi monahinja Stefanija. Hor je osvajao nagrade i postao važan deo duhovnog i kulturnog života ovog kraja.
Ovo je važan detalj jer pokazuje da manastir nije zatvorena zajednica odvojena od naroda, već mesto koje aktivno učestvuje u duhovnom vaspitanju i okupljanju mlađih naraštaja.
Manastir Župa Nikšićka danas
Danas je manastir Župa Nikšićka jedna od najvažnijih živih svetinja nikšićkog kraja. On je istovremeno:
-
stara nemanjićka zadužbina po predanju
-
svetinja sa dugom istorijom stradanja i obnove
-
ženski manastir sa brojnim sestrinstvom
-
duhovni centar Župe i šireg prostora oko Nikšića
-
mesto rada, stvaralaštva, gostoprimstva i crkvenog života.
Upravo zato ova svetinja danas ima veliki značaj ne samo za monaštvo, nego i za narod koji joj dolazi na liturgije, sabore i praznike.
Zaključak
Manastir Župa Nikšićka je jedna od najvažnijih svetinja starohercegovačkog prostora. Njegova istorija obuhvata staro predanje o nemanjićkom poreklu, rušenja i obnove, stradanja pod Turcima, obnovu u vreme knjaza Nikole, tragične događaje 20. veka i snažan preporod u novije doba.
Danas ova svetinja ponovo živi punim monaškim i liturgijskim životom. Uz molitvu, rad i gostoprimstvo sestrinstva, manastir Župa Nikšićka ostaje jedno od najvažnijih mesta duhovnog sabiranja u ovom delu Crne Gore.