Manastir Krupa
(Eparhija dalmatinska, Srpska pravoslavna crkva)
Manastir Krupa nalazi se u severnoj Dalmaciji, podno planine Velebit, u blizini izvora reke Krupe i nedaleko od Obrovca. Pripada Eparhiji dalmatinskoj Srpske pravoslavne crkve i smatra se najstarijom pravoslavnom svetinjom u Dalmaciji. Zajedno sa manastirima Krkom i Dragovićem, predstavlja temelj duhovnog identiteta pravoslavnih Srba na tom prostoru.
Osnovan je 1317. godine, u vreme kralja Stefana Uroša II Milutina, koji se navodi kao njegov ktitor.
Osnivanje i srednjovekovni razvoj
Prema predanju, prve temelje manastira postavili su monasi iz manastira Krupe na Vrbasu, čime je uspostavljena duhovna veza između bosanske i dalmatinske Krupe.
Već 1345. godine, u doba cara Dušana, manastir je obnavljan, o čemu svedoči zapis sačuvan u crkvi. Srpski vladari – Milutin, Stefan Dečanski i Stefan Dušan – darivali su manastiru zemlju i imanja radi izdržavanja bratstva. Te povlastice kasnije su potvrđivane i osmanskim fermanima.
Oko 1494. godine manastir je pomogla i mati Angelina Branković, jedna od najznačajnijih ličnosti srpske duhovne istorije.
Stradanja kroz vekove
Tokom mletačko-turskih ratova manastir je više puta razaran, naročito 1502. i 1620. godine. U 20. veku stradao je 1941. i 1995. godine. Uprkos teškim oštećenjima i pustošenjima, manastir je svaki put obnavljan i vraćan bogosluženju.
Značajna obnova sprovedena je 1855. godine uz pomoć Rusije, Srbije i Austrije. Austrijske vlasti su tada uslovile da manastirski prozori budu izvedeni u gotskom stilu, što je ostavilo specifičan arhitektonski pečat na današnjem izgledu crkve.
Manastirska riznica i umetnost
Manastir Krupa čuva dragocena svedočanstva duhovne i umetničke baštine.
Tokom šezdesetih godina 20. veka otkrivene su freske iz 1622. godine, delo hilandarskog monaha Georgija Mitrofanovića, poznatog i po oslikavanju trpezarije manastira Hilandara.
U manastiru su čuvane ikone italo-kritske škole, rad ikonopisca Jovana Apake. U riznici se nalazi čestica moštiju Svetog Jeroteja, kao i kivot prenet iz manastira Rmanj tokom ustanka 1875. godine.
Manastir Krupa je posedovao tri antiminisa:
-
jerusalimskog patrijarha Teodosija,
-
patrijarha Arsenija IV Šakabente (1743),
-
tzv. Krupski antimis iz 1739. godine.
U arhivu je bilo sačuvano 22 osmanska fermana, među kojima i dokument sultana Mustafe II koji se odnosi na zaštitu manastira Krke.
Sačuvan je i deo stare manastirske biblioteke, uključujući knjige stare i po pet vekova.
Kulturni značaj
Manastir Krupa bio je važno duhovno i kulturno središte.
Arhimandrit Gerasim Zelić, putopisac i pisac, pribavio je brojne bogoslužbene knjige i crkvene predmete. Bio je i prvi sveštenik član Matice srpske (osnovane 1826).
U manastiru Krupa je boravio Dositej Obradović, a Simo Matavulj je tu proveo četiri godine i kasnije zapisao da je upravo u Krupi otkrio „skrivene lepote srpskog jezika“.
Postoje i tragovi nekadašnjeg ženskog manastira severno od današnje Krupe, kao i ostaci isposničkih kelija u okolini.
Savremeni period i obnova
Krajem 20. veka manastir Krupa je bio napušten, ali od 2000. godine započeta je obnova pod vođstvom igumana Gavrila (Stevanovića). Obnova manastira pratila je i povratak stanovništva u okolna sela (Žegar, Krupa, Golubić).
Velika Gospojina, manastirska slava, okuplja više hiljada vernika iz Dalmacije, Srbije i dijaspore i predstavlja centralni godišnji sabor ovog kraja.
Obnovu su pomagali vernici iz dijaspore, pojedinci iz Srbije i regiona, kao i institucije Republike Hrvatske.
Prirodno okruženje i simbolika
Manastir Krupa je smešten u izuzetnom prirodnom ambijentu, u blizini reke Krupe i čuvenog Kudinog mosta – kamene građevine sa 12 lukova, podignute krajem 18. ili početkom 19. veka. Most je dug oko 109 metara i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog kraja.
Blizina reke Zrmanje i njenih slapova dodatno oblikuje pejzaž u kome se prepliću prirodna lepota i duhovna tradicija.