Naziv potiče od starog imena ovog dela Risna – Banja, a prema predanju i starim zapisima, u tom području su nekada postojale rimske terme koje su vremenom nestale.
Istorija manastira od Stefana Nemanje do savremenog doba
Kada se govori o temi manastir Banja Risan istorija, ne može se zaobići snažno narodno predanje koje osnivanje manastira vezuje za XII vek i velikog srpskog vladara Stefana Nemanju, potonjeg Svetog Simeona Mirotočivog. Prema predanju, Nemanja je manastir posvetio Svetom velikomučeniku Georgiju. Njegov sin, Stefan Prvovenčani, potčinio je manastir svojoj zadužbini – manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci – i darovao mu česticu moštiju Svetog Đorđa.
Iako nema sačuvanih pouzdanih izvora o prvobitnom izgledu nemanjićke crkve, ostaci njenih temelja i danas su vidljivi. Pretpostavlja se da je prvobitni hram bio znatno veći od današnjeg. Ova rana faza postojanja manastira potvrđena je i podatkom da se u Studeničkom tipiku iz XII veka pominje iguman Banje, koji je učestvovao u izboru studeničkog igumana.
Razaranje 1654. godine i velika obnova
Sudbina manastira dramatično se menja 1654. godine, kada su Turci, u pohodu na Perast, prošli pored Banje i do temelja razorili nemanjićku crkvu. Monaštvo je, na vreme obavešteno, uspelo da skloni dragocenosti u manastir Kosijerevo, potom u Tvrdoš, a kasnije i u Savinu kod Herceg Novog.
Početkom XVIII veka započinje obnova. Godine 1702. arhimandrit Petar Kordić iz Risna podigao je malu kapelu na ruševinama starog hrama i posvetio je Svetom Đorđu. Od 1718. do 1720. godine, uz pomoć arhimandrita Atanasija Hilandarca, Metodija iz Svete Gore, jeromonaha Ćirila i Maksima, kao i priloga osamnaest risanskih porodica, podignuta je nova crkva i konak. Hram je osvećen na Đurđevdan 1720. godine, kada je u njemu prvi put služena sveta liturgija.
Arhitektura Manastirske crkve Svetog Đorđa
Današnja crkva u kompleksu banja manastir Risan posvećena je Svetom Đorđu. Reč je o jednobrodnoj građevini sa polukružnom oltarskom apsidom i plitkim pevnicama. Na pročelju se nalazi mali zvonik na preslicu, dok je ispred crkve podignut poseban, visoki trodelni zvonik.
Hram je građen od fino klesanog kamena, složenog u pravilne horizontalne redove. Iznad ulaza nalazi se zastakljena niša sa ikonom Svetog Đorđa, a na sredini fasade ističe se osmokraka rozeta. Unutrašnjost je zasvedena poluoblično, sa podom od kamenih ploča. Ikonostas je 1902. godine izradio Čeh Franc Cigler.
Posebnu vrednost ima činjenica da se u manastiru čuva čestica moštiju Svetog Đorđa, okovana srebrom i pozlaćena sa natpisom, koja se iznosi o praznicima radi poklonjenja vernika.
Riznica i biblioteka – duhovno i kulturno blago
Riznica manastira Banja sadrži izuzetne primerke crkvene umetnosti. Među njima se ističe epitrahilj ukrašen zlatnim, srebrnim i svilenim nitima, sa predstavama svetitelja i ktitora. Prema natpisu, epitrahilj potiče iz 1606. godine i poklon je rumunskih vlastelina Stroje i Sime. U manastiru se čuva i italo-kritska ikona Bogorodice sa Hristom tipa „Strasna“, kao i dela ikonopisne kuće Rafailović-Dimitrijević iz XVII veka.
Manastir poseduje i bogatu biblioteku u kojoj preovlađuju ruske štampane knjige, što svedoči o snažnim vezama sa pravoslavnim svetom i kulturnom razmenom kroz vekove.
Dobrotvori manastira – Vaso Ćuković i drugi ktitori
Tokom XIX i XX veka manastir su obnavljali brojni dobrotvori, naročito risanski pomorci i iseljenici. Posebno se ističe veliki dobrotvor Vaso Ćuković, koji je manastiru darovao veliko zvono vredno 30.000 dinara, a kasnije i 340.000 dinara za obnovu. Osnovao je i zakladu za školovanje risanske dece, podigao električnu mrežu u Risnu i pomagao brojne humanitarne projekte.
Zahvaljujući ovim prilozima, manastir je opstajao uprkos razaranjima tokom bokeljskih ustanaka 1869. i 1882. godine, kao i tokom Prvog svetskog rata, kada su Austrijanci u manastiru smestili garnizon i bolnicu i odneli crkvena zvona.
Manastir Banja Risan danas
Danas je manastir Banja Risan ženski manastir. Nakon dolaska igumanije Savatije Šuša 1941. godine, manastir je postao ženski i takav je ostao do danas. Trenutna nastojateljica je monahinja Haritina (Petruševska) sa svojim sestrinstvom.
Manastir je i dalje duhovno središte Risna i šireg područja Boke Kotorske. Posebno svečano obeležava se Đurđevdan, krsna slava brojnih risanskih porodica, kada se u manastiru okuplja veliki broj vernika na osvećenje slavskog žita i vina.
Kontakt i poseta manastiru Banja
Za vernike i posetioce koji žele da dođu u ovu svetinju, manastir se nalazi na samom izlazu iz Risna, na putu prema Perastu, lako je dostupan kolskim putem i otvoren za poklonike tokom cele godine.
-
Poštujte manastirski red – budući da je reč o aktivnom ženskom manastiru, preporučuje se pristojno i primereno odevanje (ramena i kolena pokriveni).
-
Planirajte dolazak u mirnijim terminima – posebno ako želite tišinu za molitvu i obilazak riznice.
-
Đurđevdan je najposećeniji dan – 6. maja manastir je pun vernika, naročito porodica iz Risna koje slave Svetog Đorđa.
-
Najavite grupne posete unapred – radi bolje organizacije i mogućnosti da vam sestrinstvo pruži dodatne informacije.
-
Obratite pažnju na kulturno-istorijske vrednosti – u manastiru se čuvaju čestice moštiju Svetog Đorđa, vredne ikone i bogata biblioteka, pa je poželjno obilaziti prostor sa posebnim poštovanjem.
Često postavljana pitanja o manastiru Banja
Gde se nalazi manastir Banja?
Manastir Banja Risan nalazi se na izlazu iz Risna, na putu prema Perastu i Kotoru, uz samu obalu Risanskog zaliva. Smešten je na padini brda, sa koje se pruža pogled na more i okolinu.
Kada je podignut manastir Banja?
Prema predanju, manastir Banja je podignut u XII veku i vezuje se za Stefana Nemanju. Prvobitna crkva je razorena 1654. godine, a današnji hram Svetog Georgija izgrađen je između 1718. i 1720. godine.
Da li je tačno da je manastir Banja Risan zadužbina Stefana Nemanje?
Narodno predanje snažno povezuje manastir sa Stefanom Nemanjom, a ostaci temelja stare crkve ukazuju na starije poreklo svetinje. Tema manastir Banja Risan Stefan Nemanja često se ističe kao važan deo duhovne i istorijske tradicije ove svetinje.
Kome je posvećena manastirska crkva?
Crkva u manastiru posvećena je Svetom velikomučeniku Georgiju (Svetom Đorđu). U manastiru se čuvaju i čestice njegovih moštiju, koje se iznose o velikim praznicima radi poklonjenja vernika.
Da li je manastir Banja muški ili ženski manastir?
Danas je manastir Banja Risan ženski manastir. Od 1941. godine, dolaskom igumanije Savatije Šuša, manastir funkcioniše kao ženska obitelj, a danas o njemu brine monahinja Haritina sa sestrinstvom.
Šta se nalazi u riznici manastira?
U riznici se čuvaju vredne ikone, epitrahilj sa zlatnim i srebrnim vezom iz XVII veka, čestice moštiju Svetog Đorđa, kao i bogata zbirka crkvenih knjiga, među kojima preovlađuju ruska izdanja.
Kada je manastir najposećeniji?
Manastir je najposećeniji za Đurđevdan (6. maja), kada se obeležava slava Svetog Đorđa i kada veliki broj vernika iz Risna i okolnih mesta dolazi na bogosluženje.
Da li je manastir stradao tokom istorije?
Da. Manastir je više puta razaran – posebno 1654. godine tokom turskog napada, kao i tokom bokeljskih ustanaka i Prvog svetskog rata. Ipak, svaki put je obnavljan zahvaljujući prilozima vernika i dobrotvora.
Zašto je manastir nazvan Banja?