Manastir Svete Trojice – Bredared (Švedska)

Manastir Jasenovac, sa hramom podignutim 1775. godine i obnovljenim nakon više razaranja, od 2000. funkcioniše kao manastir Srpske pravoslavne crkve i predstavlja živo molitveno središte, ali i mesto posebnog pomena i duhovnog sabiranja u prostoru obeleženom stradanjem.

Osnovne informacije

  • Naziv: Manastir Svete Trojice

  • Mesto: Bredared, u okolini grada Borås (Boros), Švedska

  • Okruženje: šumski kraj, mirna priroda, manastirsko imanje (oko 12 ha, od čega je veći deo pod šumom)

  • Jurisdikcija: Srpska pravoslavna crkva – eparhijska uprava za skandinavsko područje (u praksi se u izvorima pominje britansko-skandinavska/skandinavska struktura)

  • Tip svetinje: pravoslavni manastir sa monaškim bratstvom

  • Posebnost: bratstvo čine Šveđani koji su primili pravoslavlje, a bogosluženja se služe i na švedskom jeziku

Gde se nalazi i kakav je ambijent

Manastir Svete Trojice smešten je u šumskom području Bredareda, nedaleko od Borosa. Osećaj koji hodočasnici najčešće opisuju je “tišina koja radi za dušu”: vazduh je čist, priroda je blizu, a sam kompleks deluje kao izdvojeno, sabrano mesto, idealno za molitvu, razgovor i kratko povlačenje iz gradske svakodnevice.

Kratak istorijat (jasno, bez razvlačenja)

  • Prostor na kojem se danas nalazi manastir ranije je bio povezan sa pravoslavnim životom doseljenika (u izvorima se pominje finska pravoslavna zajednica i kasniji omladinski/kulturni centar na tom posedu).

  • U novijem dobu formirano je monaško bratstvo, a manastir je dobio stabilan oblik početkom 2000-ih.

  • 2001. godine manastir je osveštan (u izvorima se navodi episkop Dositej), a od tada se manastirski život razvija kroz rad bratstva i podršku vernog naroda.

Manastirski kompleks (šta danas postoji)

Manastir je organizovan kao nekoliko funkcionalnih celina:

  • Stari deo sa kapelom (u izvorima se ističe živopisani ikonostas)

  • Novi konak (prostor za goste i manastirski život)

  • Staklenik i manastirsko domaćinstvo

  • Uređene su monaške kelije i trpezarije: manja monaška i veća “narodna” trpezarija za goste i hodočasnike.

Bratstvo manastira

U izvorima se navodi da bratstvo čine:

  • iguman Dorotej

  • arhimandrit Gavril (pominje se i kao duhovnik manastira)

  • monah Isak

Posebno je zanimljivo (i ljudima baš inspirativno) to što su sabraća Šveđani koji su pravoslavlje prihvatili kao svoj životni put.

Bogosluženja i posete

Manastir dočekuje vernike i hodočasnike, a u opisima poseta često se pominje:

  • Liturgija kao centralni događaj posete

  • Ophod oko crkve nakon liturgije (kada je predviđeno)

  • Bratsko druženje i posluženje u trpezariji (ono “manastirski normalno”, bez pompe)

Jedna od najlepših slika iz priča o manastiru jeste kada pravoslavni iz različitih zemalja (npr. parohijani iz Danske) dođu organizovano, pa se u tuđini osete “kao kod kuće”, jer je suština ista: Liturgija i zajednica.

Zašto je ova svetinja posebna

  • Pravoslavlje u švedskom govornom području, ali sa punim crkvenim poretkom

  • Bratstvo “iznutra” poznaje i skandinavski mentalitet i pravoslavnu duhovnost

  • Prirodni ambijent pomaže čoveku da se sabere (bez toga da manastir “glumi” atrakciju)

Iguman Dorotej (Foršner) – ko je i zašto je važan

Iguman Dorotej je Šveđanin (svetovno ime: Karl David Foršner) koji je kao mladić prišao pravoslavlju, potom došao u Srbiju, zamonašio se, služio u manastirima, i vratio se u Švedsku gde je sa sabraćom izgradio monašku zajednicu Manastira Svete Trojice u Bredaredu.

Biografske tačke

  • Rođen: 26. januar 1971, Švedska

  • U pravoslavlje prelazi: 1989. (po punoletstvu)

  • Dolazak u Srbiju: 1993, boravak u manastiru Kaona

  • Monašenje: 1994, dobija ime Dorotej

  • Svešteničko-monaška služba: 1995 rukopoložen u čin jeromonaha

  • Službovanje u Srbiji: pominje se period u manastiru Lelić i rad na crkvenim poslušanjima (uključujući duborez)

  • Povratak u Švedsku: 2000

  • Iguman manastira Svete Trojice: potvrđen/ustanovljen 2001. godine

Jezici i prevodilački rad

U izvorima se navodi da govori više jezika (uz švedski i engleski, posebno se ističe tečan srpski), i da se bavi prevođenjem bogoslužbenih tekstova na švedski jezik — što je veliki posao, jer ostavlja trag koji nadživi “jednu generaciju”.

Pastirska služba u Švedskoj (zatvorski duhovnik)

U intervjuima/tekstovima se pominje i njegov rad kao duhovnika u zatvorskom sistemu u Švedskoj (obilasci pritvora i zatvora za pravoslavne osuđenike). To je onaj tip služenja koji je tih, ali ogroman po težini i po plodu.