Manastir Voljavča – Istorija, Znamenitosti i Bitne Informacije
Skriven u pitomim predelima centralne Srbije, između Kraljeva i Čačka, manastir Voljavča predstavlja jednu od značajnih pravoslavnih svetinja. Ovaj manastirski kompleks, smešten u selu Tavnik, vekovima unazad okuplja vernike i posetioce privučene njegovom bogatom istorijom, duhovnim značajem i narodnim predanjima o čudesnim isceljenjima.
Istorija Manastira Voljavča
Prema predanjima, manastir Voljavča potekao je iz davnih vremena, ali se tačan datum njegovog osnivanja ne može precizno utvrditi. Smatra se da je patrijarh Arsenije III Čarnojević, tokom Velike seobe Srba krajem 17. veka, zastao u Tavniku i na temeljima starije bogomolje izgradio crkvu-brvnaru. Ova mala crkva postala je duhovno utočište za Srbe iscrpljene dugim putovanjem, a u njoj su se vernici pričestili i molili za spas.
Međutim, dolaskom Osmanlija, manastir je uništen, a ostao je samo jedan kamen iz kojeg je, prema narodnim verovanjima, izvirala lekovita voda. Kasnije, u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića, na ovom mestu ponovo je podignuta crkva od brvana i uvedena tradicionalna proslava “Panađur”, u čast svetog Prokopija, kojem je crkva posvećena. Ovaj događaj se tokom godina pretvorio u značajnu versku manifestaciju.
Znamenitosti Manastira Voljavča
Manastir se danas sastoji iz dve crkve:
- Stara crkva brvnara posvećena svetom Prokopiju, koja i dalje nosi obeležja skromnog i tradicionalnog srpskog sakralnog graditeljstva.
- Nova crkva, izgrađena 1967. godine i posvećena Prepodobnoj mati Paraskevi, koju su finansirali ktitori monah Georgije i monahinja Darija, ranije poznati kao bračni par Novaković iz Bresnice.
Jedna od najvećih atrakcija manastira je kameni izvor, za koji se veruje da ima isceliteljske moći. Prema predanjima, ovaj izvor je postojao još pre Velike seobe Srba, a kada je manastir bio napušten, izvor je presušio. Ponovo je potekao sredinom 20. veka, kada su monahinje obnovile manastir i sipale vodu u kamen.
Unutrašnjost crkve brvnare krasi izuzetno vredan ikonostas, delo ruskih umetnika koji su u Srbiju došli posle Oktobarske revolucije 1917. godine. Njihova umetnička dela i duboka duhovna inspiracija ostavili su trajni pečat na ovom svetilištu.
Narodna Predanja i Čudesna Isceljenja
Manastir Voljavča oduvek je bio poznat po narodnim verovanjima o čudotvornim iscelenjima. Kivot sa moštima nepoznatog svetitelja, za koji se veruje da ga je doneo patrijarh Arsenije III sa Kosova, privlači vernike koji veruju u njegovu moć isceljenja. Pored toga, voda sa manastirske česme se smatra blagotvornom, a posebnu simboliku ima za mladiće i devojke koji traže bračnog partnera, verujući da im sveci na ovom mestu mogu pomoći u pronalaženju ljubavi.
Duhovni Značaj Manastira Voljavča
Danas manastir Voljavča nije samo istorijsko i arhitektonsko blago, već i mesto duboke duhovnosti i vere. Svake godine ga posećuju hiljade vernika i turista, željnih duhovne obnove, molitve i dodira sa svetinjom koja kroz vekove odoleva vremenu.
Obnovljen trudom monahinja i vernika, manastir nastavlja da bude simbol pravoslavlja i duhovnog jedinstva. Njegove legende, bogoslužnja i svetinje ostaju deo neprocenjivog kulturnog i religijskog nasleđa Srbije, podsećajući sve posetioce na snagu vere i tradicije.
Zaključak
Manastir Voljavča nije samo arhitektonsko remek-delo, već i mesto koje priča priču o istrajnosti, veri i narodnim predanjima. Njegova mistična aura, bogata istorija i čudotvorni izvori privlače sve one koji traže duhovnu utehu i povezanost sa bogatom srpskom tradicijom. Svaka poseta ovom svetom mestu ostavlja dubok utisak i podseća na značaj duhovnosti u životu svakog pojedinca.
FAQ – Manastir Voljavča
Manastir Voljavča smešten je u selu Tavnik, na pola puta između Kraljeva i Čačka, u srcu Srbije.
Prema predanju, crkvu-brvnaru je podigao patrijarh Arsenije III Čarnojević tokom Velike seobe Srba, ali se ne zna ko je prvobitno sagradio manastir na tom mestu.
Crkvu posvećenu Prepodobnoj mati Paraskevi podigli su monah Georgije (Dušan Novaković) i monahinja Darija (Draga Novaković), koji su kasnije sahranjeni u crkvenoj priprati.
U okviru manastira nalaze se dve crkve – stara crkva brvnara posvećena Svetom Prokopiju i novija crkva izgrađena 1967. godine, posvećena Prepodobnoj mati Paraskevi.
Da, postoji kamen iz kog, prema predanju, teče lekovita voda. Veruje se da je ovaj izvor stariji od Velike seobe Srba i da ima isceliteljske moći.
Monahinje su odigrale ključnu ulogu u obnovi manastira polovinom 20. veka. Po dolasku su sipale vodu u kamen i tada je izvor ponovo potekao, što se smatra čudom.
Ikonostas u crkvi brvnari izradili su ruski umetnici koji su posle Oktobarske revolucije 1917. godine pronašli utočište u Srbiji.
Da, u manastiru se svake godine održava trodnevni „Prokoplje“, verska svetkovina u čast Svetog Prokopija, koja datira još iz vremena kneza Miloša.
Da, manastir je otvoren za vernike i posetioce koji žele da se pomole, obiđu svetinju i napiju se vode sa čudotvornog izvora.