Sveti Sava

Datum slave: 27/01/2026

Savindan – Sveti Sava

Januar
Sveti Sava e1743925662430

5 min čitanja

Osnovne informacije

Naziv: Savindan – Sveti Sava
Datum: 27. januar (14. januar po julijanskom kalendaru)
Karakter praznika: crkveni, nacionalni i prosvetni praznik (crveno slovo)
Trpeza: mrsna (posna samo ako padne u sredu ili petak)
Suština: sećanje na prvog srpskog arhiepiskopa, utemeljivača Srpske pravoslavne crkve, prosvete i zakonodavstva

Savindan – praznik vere, znanja i narodne sabornosti

Savindan se slavi u čast Sveti Sava, ličnosti čiji značaj prevazilazi crkvene okvire i duboko je utkan u nacionalni identitet srpskog naroda. Ovaj dan simbolizuje spoj vere i znanja, duhovnosti i državnosti, mira i sabornosti.

Život Svetog Save

Sveti Sava rođen je kao Rastko Nemanjić (oko 1174/1175), najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje. Još u mladosti pokazivao je duboku pobožnost i sklonost duhovnom životu.

Sa sedamnaest godina napušta dvor i odlazi na Svetu Goru, gde se 1192. godine zamonašio u manastiru Svetog Pantelejmona, dobivši ime Sava. Kasnije, zajedno sa ocem – monahom Simeonom, podiže manastir Hilandar, koji postaje duhovno središte Srba.

Autokefalnost Srpske pravoslavne crkve

Godine 1219. Sveti Sava u Nikeji dobija saglasnost vaseljenskog patrijarha i cara da Srpska crkva postane autokefalna. Time je postavljen za prvog srpskog arhiepiskopa, a srpski narod je dobio samostalnu crkvenu organizaciju.

Sedište arhiepiskopije bilo je u Žiči, odakle je Sava uređivao crkveni i državni život, osnivao eparhije i postavljao episkope.

Zakonodavac i prosvetitelj

Sveti Sava je autor Zakonopravila (Nomokanona), temelja srpskog srednjovekovnog prava. Pored toga, ostavio je značajna književna dela:

  • Žitije Svetog Simeona

  • Karejski tipik

  • Hilandarski tipik

  • Studenički tipik

Zbog svoje prosvetiteljske uloge, smatra se začetnikom srpske pismenosti i školstva.

Putovanja, smrt i mošti

Nakon što je 1234. godine predao arhiepiskopsku dužnost Arseniju, Sava kreće na hodočašća. Putovao je u Palestinu, Egipat, Siriju i druge krajeve Istoka.

Upokojio se u Trnovu, u Bugarskoj, 1236. godine. Njegove mošti su 1237. prenete u manastir Mileševu. Turci su ih 1594. godine spalili na Vračaru u Beogradu, ali kult Svetog Save time nije ugašen – naprotiv, dodatno je ojačao.

Savindan kao školska slava

Savindan je od 1840. godine zvanično proglašen školskom slavom u Srbiji. Sveti Sava je zaštitnik:

  • učenika i studenata

  • učitelja i profesora

  • svih obrazovnih ustanova

U školama se organizuju svetosavske akademije, besede i priredbe.

Narodni običaji i verovanja

U narodnoj tradiciji Sveti Sava se smatra i zaštitnikom stoke i pastira, pa su mnogi običaji vezani za strah od vukova:

  • ne rade se poslovi sa sečivima

  • ne nosi se crvena boja

  • veruje se da sunčan Savindan nagoveštava rodnu godinu

Za razliku od većine velikih praznika, u nekim krajevima je bilo dopušteno obavljati kućne poslove.

Trpeza za Savindan

Savindan je mrsni praznik.

Izuzetak:

  • ako padne u sredu ili petak – slavi se posno

Na trpezi se najčešće nalaze:

  • slavski kolač

  • žito

  • mesna jela

  • hleb i vino

Značaj Savindana danas

Savindan ostaje:

  • simbol srpske duhovnosti

  • praznik znanja i obrazovanja

  • dan sabranosti, mira i identiteta

Lik Svetog Save i danas predstavlja uzor skromnosti, mudrosti i služenja zajednici.

Praznik Svetog Save zauzima centralno mesto u duhovnom, prosvetnom i liturgijskom životu srpskog naroda, a njegovo obeležavanje i položaj u crkvenoj godini mogu se pratiti kroz crkveni kalendar.

FAQ – najčešća pitanja o Savindanu

Kada se slavi Savindan?

Savindan se slavi 27. januara po gregorijanskom, odnosno 14. januara po julijanskom kalendaru.

Da li je Savindan crveno slovo?

Da, Savindan je u crkvenom kalendaru obeležen crvenim slovom.

Da li se posti na Savindan?

Ne. Savindan je mrsni praznik, osim ako padne u sredu ili petak.

Zašto je Savindan školska slava?

Zato što je Sveti Sava utemeljivač srpske prosvete, školstva i pismenosti.

Gde su bile mošti Svetog Save?

Mošti su bile u manastiru Mileševa, a 1594. godine spaljene su na Vračaru u Beogradu.